POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Najava rata
Na osnovi provedenog plebiscita Srpsko nacionalno vijeće 1. listopada 1990. proglasilo je srpsku autonomiju.
Da će hrvatski Srbi posegnuti za ovako radikalnim rješenjima dalo se naslutiti nakon srpanjskog proglašenja takozvane Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like, a zatim i odbijanja kninskih milicajaca da služe hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova.
...
Uskoro su počeli blokirati prometnice u dalmatinskom zaleđu, a nakon „balvan-revolucije“, potkraj rujna, zabilježen je niz napada i otimanja oružja iz policijskih postaja na Baniji.
Proglašenje srpske autonomije posljedica je svih tih aktivnosti, ujedno konačan dokaz da su hrvatski Srbi organizirano pripremali odcjepljenje od Hrvatske kako bi stvorili vlastitu državu, odnosno ostali u savezu s Republikom Srbijom.
Ostvarenje cilja proglašenja autonomije Srbi su odmah počeli provoditi u djelo organiziranjem novih blokada i miniranjem prometnica u dalmatinskom zaleđu. Promet cestama i prugama uskoro je dijelom blokiran i na području Like.
Do kraja listopada u manastiru Krupa sastali su se predstavnici Teritorijalne obrane Obrovca, Knina, Benkovca, Donjeg Lapca i Gračaca te Srpske demokratske stranke. Dogovorili su se o oružanom otporu hrvatskoj vlasti koja je nastojala uvesti red i mir na svome teritoriju.
To što se u Zagrebu formirala Radna grupa Sabora Republike Hrvatske za izradu projekta kulturne autonomije Srba u Hrvatskoj, u kojoj su bili istaknuti srpski intelektualci, kao i činjenica da dio hrvatskih Srba nije podupirao oružanu pobunu, nije imalo preveliko značenje.
Proglašenjem autonomije i terorističkim metodama Srbi su nedvosmisleno najavljivali da se rat na teritoriju bivše Jugoslavije ne može izbjeći.
Foto: 1. scrshot HRT
Autor: Tomislav Šulj