POVIJEST
Poslije političkih promjena u socijalističkoj i federativnoj Jugoslaviji, u kojima je i vojska osnovala svoju stranku, krajem 1990. javnosti se obratio savezni sekretar za narodnu obranu, general Veljko Kadijević.
U intervju novinaru Miroslavu Lazanskom, 4. prosinca najavio je da „izbijanje građanskog rata postaje realna mogućnost“.
...
Kadijević je objasnio razloge velikih strukturnih promjena u Jugoslavenskoj narodnoj armiji i istaknuo jasno stajalište protiv postojanja republičkih obrambenih mehanizama, nazvavši sustav Teritorijalne obrane „velikom podvalom“ i potencijalnom okosnicom stvaranja republičkih armija. Štoviše, kategorički je istaknuo da neće dopustiti libanonizaciju Jugoslavije, kojoj je potrebna samo jedna oružana sila – JNA.
Najavio je „razoružavanje svih oružanih formacija, uspostavljenih izvan jedinstvenih i Ustavom SFRJ definiranih Oružanih snaga“.
Iako je tjednik „Danas“ imao ekskluzivno pravo na intervju, razgovor je objavljen putem „Tanjuga“, a nakon objave gotovo sve novine u Jugoslaviji imale su na naslovnicama Kadijevićeve izjave. Posebno zanimljiva bila je televizijska interpretacija intervjua putem novosadskog dnevnika u kojem je odgovore promuklog generala čitao sam Lazanski.
Vlada Republike Hrvatske osudila je Kadijevićev istup nazvavši ga besprimjernim prekoračenjem ovlasti s namjerom nametanja JNA kao vrhovnog arbitra jugoslavenske krize, zatraživši od Predsjedništva Jugoslavije da se ispita njegova politička odgovornost. Ipak, razoružavanje Hrvatske nastavilo se, a Predsjedništvo SFRJ, upravo na temelju Kadijevićevih naputaka, 9. siječnja 1991. donijelo je Naredbu o rasformiranju svih oružanih sastava „koji nisu u sastavu jedinstvenih oružanih snaga SFRJ ili organa unutrašnjih poslova".
Uskoro se na najsuroviji način dogodilo ono što je Kadijević rekao da se neće dogoditi; Jugoslaviju je pogodio daleko krvaviji sukob od neželjene reprize libanonskog scenarija.
Foto: 1. Youtube
Autor: Tomislav Šulj
