POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Komisija za ljudska prava UN-a na sastanku u Ženevi 9. ožujka 1995. prvi je put otvoreno raspravljala o kršenju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije.
Za Hrvatsku je sastanak bio važan jer je Komisija prvi put u jednoj od svojih rezolucija navela činjenice o „okupiranim dijelovima Hrvatske“ te o snagama pobunjenih hrvatskih Srba koji aktivno sudjeluju u napadima na civilne ciljeve u opkoljenom Bihaću.
...
Osnovna značajka ovog sastanka bila je osuda samoproglašenih srpskih vlasti na okupiranim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te osuda ne samo političkih vođa pobunjenih Srba nego i Srbije i Crne Gore zbog kršenja ljudskih prava i nedovoljne suradnje s međunarodnim institucijama.
Također, Rezolucija je dala nedvosmislenu podršku integritetu i političkoj nezavisnosti novonastalih država bivše Jugoslavije, te oštro osudila nastavak etničkog čišćenja u BiH.
U zaključcima Rezolucije osuđuju se kršenja prava Albanaca na Kosovu, Muslimana na Sandžaku i manjina, napose hrvatske, u Srbiji. Komisija je produljila mandat posebnom izvjestitelju za ljudska prava, Tadeuszu Mazowieckom i uputila apel Vijeću sigurnosti i glavnom tajniku UN-a za zaustavljanje ratnih strahota u BiH.
Zanimljivo, sastanak se održao u vrijeme najvećeg nezadovoljstva Hrvata što se tiče rada mirovnih snaga, odnosno najava kako mandat UNPROFOR-a, koji je istjecao potkraj mjeseca, neće biti produljen ne donesu li se konkretna rješenja i počne rješavati najveći problem, povratak prognanika na okupirana područja Hrvatske.
Međunarodna zajednica radila je velik pritisak na hrvatske vlasti ne bi li produljila mandat Mirovnim snagama, no očekivanja su imali i nezadovoljni prognanici.
Mudra politika predsjednika Franje Tuđmana ipak je iznjedrila rezoluciju UN-a kojom je bitno promijenjena uloga mirovnih snaga.
Također je promijenjen naziv operacije u UNCRO što je kratica za United Nations Confidence Restoration Operation in Croatia, odnosno Operacija UN-a za povratak povjerenja u Hrvatskoj.
Foto: 1. DPCM/scrshot HRT
Autor: Tomislav Šulj