Novosti Iz Domovine

U Novigradu i Paljuvu obilježava se 29. godišnjica vojno-redarstvene operacije Maslenica.

Iako su napadi u sklopu operacije izvedeni potkraj siječnja 1993., faza obrane oslobođenih područja trajala je do početka travnja.

...

U pokušaju protuudara, osnažene snage srpskog agresora u veljači su silovito napale Novigrad i njegovo zaleđe, no nakon žestokih borbi, branitelji su ih zaustavili.

- Doslovce, borba je bila prsa o prsa. Nije bilo uzmaka ni s naše strane, ali ni njihove. To je bio sukob elitnih postrojbi, kazao je za HRT Ivica Šafarić, bivši pripadnik 2. gardijske brigade "Gromovi".

- Došli smo ovdje, a njih je bilo par tisuća, ali nitko od nas nije imao namjeru povući se. Mi smo došli obraniti ovaj dio Hrvatske, rekao je Nenad Bužanić, bivši pripadnik 2. gardijske brigade "Gromovi".

Sve je počelo 22. siječnja 1993. godine

Zadaća je bila u potpunosti izvršena. Uspješno je probijena crta obrane neprijatelja i oslobođeno je zadarsko zaleđe, aerodrom „Zemunik“, Maslenica i Novsko ždrilo. Zbog pretrpljenih gubitaka ljudstva, morala i izgubljenih područja neprijatelj je krenuo s najjačim specijalnim snagama u protunapad. Pokušali su topničko-raketnim, tenkovsko-pješačkim i diverzantskim djelovanjem vratiti važna strateška mjesta, odnosno presjeći Hrvatsku.

Nije bilo vremena za odmaranje. Brzo je dobivena zapovijed za napad. Oko 120 pješaka 11. veljače u zoru bili su neukopani, zbog brzine napada nedovoljno informirani o snazi neprijatelja, te ga nisu uspjeli potisnuti. Po odnosu snaga, neprijatelj je mogao probiti crtu obrane, ući u Zadar i pretvoriti operaciju „Maslenica“ u veliki hrvatski poraz. Ipak, uspostavljena je obrana.

Nekoliko dana kasnije izgubili su i Marijana Mikulina, a bilo je i još stradalih.

Prema nekim saznanjima branitelja je bila šačica, dok je neprijatelj imao oko osam tisuća vojnika. Danima su trajale borbe. Dana 19.2.1993. smrtno su stradali Ivan Cindrić i Boris Krivačić.

Nakon 2 teška tjedna taktičku grupu 2.gbr zamjenjuju pripadnici 4. gardijske brigade. Dana 25.2.1993. pripadnici taktičke grupe 2. gbr s helikopterima se vraćaju u bazu Trstenik i Sisak, a Zadar i Zadarsko zaleđe odahnuli su od neprijateljskih napada. Maslenički pontonski most i zračna luka „Zemunik“ postali su važan prometni čimbenik u povezivanju juga Hrvatske.

U snažnim napadima neprijatelja koji su uslijedili odmah nakon Maslenice i bili učestali do svibnja 1993. godine, do kraja ožujka bilo je 127 poginulih hrvatskih branitelja. Srpske snage su prema procjenama imale gubitke od 490 poginulih.

Kašić je nekoliko dana bio poprištem borbi kakve se dotada nisu vodile tijekom Domovinskog rata

Selo je prelazilo iz ruke u ruku, borbe su vodile za svaku kuću, a ne samo da se pješaštvo međusobno izmiješalo, ne znajući točno tko drži koji dio Kašića, nego se ista stvar dogodila i u oklopnoj borbi. Naime, na području Kašića, u samom selu, ali u drugom sukobu 4. veljače, sudarili su se tenkovi, a cjelokupnu težinu borbi pojačala je uporaba topništva obje strane. Po sjećanjima i iskazima sudionika borbe, situacija je bila kaotična, a više je čimbenika doprinijelo tome da hrvatske snage ipak uspiju zadržati (ponovno osvojiti) Kašić. Valja naglasiti da su za uspjeh u obrani najzaslužniji pripadnici 3. GBR – Kuna iz Slavonije. Ne samo zato što su ljudskim životima platili visoku žrtvu, već zbog činjenice da su unatoč pogibijama, nepoznavanju terena i čitavom nizu otegotnih okolnosti, uz pomoć drugih postrojbi, uspjeli zadržati Kašić u svojim rukama. Ipak, u herojskoj obrani Kašića zbila se velika tragedija, pogibija hrvatskih gardista koji su se prevozili kamionima TAM 110, a do koje je došlo zbog istovremene prisutnosti sukobljenih strana u selu.

Ipak, obrađivanje borbi za selo Kašić iznimno je nezahvalan posao. U naknadno rađenim službenim raščlambama primjetna su nemala odstupanja. Štoviše i službene monografije gardijskih brigada Hrvatske vojske ne poklapaju se. U najkraćim crtama, nakon pretrpljenih gubitaka, zapovjednik 4. GBR Mirko Šundov zatražio je žurno izvlačenje postrojbe zbog velikog broja žrtava i premorenosti brigade. Glavni stožer udovoljio je zahtjevu i istoga dana angažirao pripadnike 3. GBR , koji su se ustrojili u Taktičku grupu jačine bojne. Oni su u skupinama od 29. siječnja transportirani na šire područje Zadra i 30./31. siječnja (ovisno o izvoru) su preuzeli položaje 4. GBR na crti Kašić – Paljuv. Položaje su preuzele pješačke snage, a dolazak tenkista 3. GBR očekivao se sljedećeg dana, 1. veljače. Linija nije preuzeta odmah po dolasku zbog teških topničkih napada, iako taj dan jest izvršeno zajedničko zapovjedno izviđanje i upoznavanje zapovjednika TG-3 s opasnostima na koje mogu računati u udaru neprijatelja.

Pod zapovijedanjem pukovnika Mladena Kruljca ustrojena je i upućena na bojište Taktička grupa sljedećeg sastava: 3. pješačka bojna – „Kobre“ iz Slavonskog Broda, 1. pješačka satnija iz sastava 2. pješačke bojne, Izvidnička satnija, Vod Vojne policije, Desetina veze i Inženjerijska desetina. S druge strane, srpski zapovjednici 29. siječnja ustrojili su Operativnu grupu-1 (OG-1) kojoj je na čelu bio pukovnik Dragan Tanjga, kao nadređen svim postrojbama uključenima u borbu za Ravne kotare i područje Velebita. Neprijatelj je ciljano izabrao najosjetljiviji trenutak, smjenu postrojbi i nedovršeno preuzimanje položaja pristigle postrojbe (primjerice, još nije pristigla tehnika 3. GBR), te je iz više smjerova pripremao napad prema Kašiću. Zapovijed za napad snaga OG-1, koju je 31. siječnja izdao pukovnik Tanjga, dostavljena je uključenim postrojbama: bataljunima „Banija“, „Kordun“, „Vukovi“, „Tigrovi“ i dijelovima 92. motorizirane brigade SVK. Plan napada je bio pokrenuti napad na više smjerova, potpomognut snažnim djelovanjem topništva i tenkova.

Napad velikog obuhvata na šire područje pokrenut je u rano jutro 1. veljače i taj dan selo Kašić bilo je poprištem strahovitih borbenih djelovanja. Pripadnici 3. GBR uspješno su branili selo, no između linija hrvatskih postrojbi u centar sela Kašić upala je borbena skupina neprijatelja Bataljon Vukovi s Vučijaka u cilju spajanja s drugim postrojbama ne bi li hrvatske snage doveli u okruženje. Srpske snage pokrenule su napad u više smjerova, ne samo k selu Kašić ne bi li oslabili obranu. Borbe su se odvijale i kod sela Lakići gdje su prodore tenkovskom vatrom priječili pripadnici 4. GBR. Za to vrijeme u Kašiću je 1. veljače nastao ratni pakao. Branitelji su odbijali napade, ali na dolazak neprijateljske borbene skupine Vukova iz suprotnog smjera nisu mogli reagirati. U jednom trenutku dogodio se neočekivan susret. Dva kamiona koja su prevozila pripadnike 3. GBR odlazila su s položaja nakon što je obavljena smjena boraca na liniji i ubrzo su se ta dva vozila našla pred grupom neprijateljskih vojnika. S obzirom na to da su bili u kamionima i da je konfiguracija ceste takva da nisu nikako manevrom mogli izbjeći susret, a i zato što nisu bili sigurni na koga nailaze, pripadnici 3. GBR nisu imali vremena za reakciju. Protivnici su iskoristili nenadanu prednost i pješačkim oružjem otvorili paljbu na kamione. U neravnopravnoj borbi 3. bojna, „Kobre“ iz Slavonskog Broda, pretrpjela je znatne gubitke. Trojica gardista su preživjela: Anto Zubak, Mario Brezić i Ivica Rašić.